Milan Krbavac

“Čistoća prva, a velika velika strogost, gladi nije falilo. Jedan put dnevno dobivali smo pinku kruha koji smo djelili na osam, nekad deset ljudi. – Sve to za jesti cjeli dan? – Od 6 do 6 osam dana tjedno. – Da li ste imali prava na lječničku pomoć? – A imali su neki ali su drugo jutro bili trdi... Prije crknuti nego ići lječniku... Nije tamo bilo lječenja... A šta kad ništa ne znate... Tamo je bilo... Samo bi gledali kad smo pasivali po putu da bi uzeo malo zelene trave na proljeće da pojedeš. –Tko vas je čuvao? – A nas je čuvao Tot odred, obični vojnici a Ssovci su nas vodili sa psima vučjacima. –Da li su nekog maltretirali i tukli? – A tukli... Oni kad su počeli tući nisu finili dok ga nisu ubili, nema kod njih labavo. Dvojica su pobjegli kroz kanalizaciju, dva Poljaka, uspijeli su se probiti, odmah suu ih uhvatili SSovci sa psima, doveli su ih u logor, znate što je vrba? Stablo, staviloi su konop i objesili su ih, a mi smo morali hodati u krug dva puta, da će i nas tako ako pobjegnemo... Duše mi to je istina! ”

"Kada smo došli tamo, prvo su nas ošišali, sve na golo, cijelo tijelo, sve ošišali. Pa u drugu sobu, je bila jedna vaška, velika kada dezinfentante, klor i sve to, ča ja znam, onda si mora pojti ovako, da ti se u kadi cijelo tjelo, a pojedini ki su imali straha da će se utopit, je skoči unutra i priša vanka bez da se umoči glavu. Ga je zva Njemac, dođi vamo, dođi vamo, okrenuo mu je leđa prema kadi, uhvatio ga i nazad u kadu i unutra, ma je sta unutra, se skrpeljia i iša van. Išli smo dalje. Va treću sobu, tamo smo dobili jednu košulju, jedne hlače, one plave, to se vidjelo na televiziji, i broj. Ja sam ima broj 330630 i dragi moji va baraku. A u baraki niš, jesti ti ni da niko, tu sjedni i niš. Tu su bile, Rusi su zvali kojke, dva pa dva pa dva, šest od njih, tako da u baraku more stati više ljudi. Za to su oni delali. I na 15. 08.Vela Sveta Marija su saznali Englezi da se tvornica drži s logorom i su bombardirali. I nisu oštetili logor, samo su od velikog pritiska letili komadi kamenja na baraku. Ovakav kamen bi probio i vraga. I tako lepe, tu smo bili do 5.09. Opet pred barakom je bio apel, prebrojavanje, svako jutro i svaku večer."